Zidanica s vjerojatno najljepšim pogledom na okolinu Novo mesto.

Naš objekt stoji usred vinograda Trške gore s pogledom na Novo mesto. Trška gora poznata je i po svojim zidanicama, kao vidikovac s najvećim brojem zidanica na svijetu, a Krkin hram spada među najreprezentativnije primjere tzv. građanske zidanice. Te su pripadale bogatim trgovcima, proizvođačima, vlasnicima gostionica i hotela, te su po veličini i obliku donekle odstupale od ostalih vinskih objekata. Najčešće su bile dvoetažne, pri čemu je gornji kat bio stambeni. U njima su najčešće živjeli vinogradari koji su obrađivali vinograde vlasnika; za plaću imali su pravo stanovanja u zidanici, nešto zemlje za obradu i jedno stoku (obično krava), dok su neka djela vlasnici plaćali u naturi ili novcu.

Ovaj vinogradarski hram s početka 19. stoljeća kupio je 1859 odvjetnik i notar u Novom mestu, dr. Josef Suppan, zastupnik dolenjskih gradova u Kranjskom deželnom zboru, kasnije gradonačelnik Ljubljane i zastupnik u državnom zboru u Beču. Da je zidanica tada djelomično preuređena, svjedoči kameni portal s godinom 1860.

Godine 1916 novi vlasnik postao je uspješni trgovac i industrijalac Karel Pollack, koji je u svojim tvornicama kože u Kranju, Ljubljani i Vrhniki zapošljavao više od 700 ljudi. Njegova tvrtka doživjela je najveći procvat tijekom Prvog svjetskog rata, kada je vojna narudžba bila najvažnija, pa si je mogao priuštiti temeljitu obnovu svoje zidanice – 1917 dobila je i prizidak (prešnicu), o čemu svjedoči betonski portal s urezanom godinom.

Tri desetljeća kasnije, 1928, zidanicu su kupili supružnici Vladimir i Helena Remec. Posjedovali su i tvornicu namještaja u Kamniku, a inženjer Vladimir Remec bio je povjerenik za javne radove i obrt u tadašnjoj prvoj slovenskoj narodnoj vladi. Novi vlasnici dali su obje zgrade – glavni objekt i prizidak – obnoviti i proširiti iste godine, prema planovima našeg najvećeg arhitekta Jožeta Plečnika. Po njegovom savjetu krovi su pokriveni slamom da bi se „bolje uklopili u lokalno okruženje“. Godine 1928 zidanica je dobila i vodovod, septičku jamu i električnu instalaciju.

Sredinom tridesetih godina (Sredi tridesetih let) vinogradsku posjed na Trškoj gori kupio je dipl. inž. agronomije i stručnjak za vinogradarstvo Janko Rataj iz Mačkovca. Na Trškoj gori gospodarila je njegova žena Vida, koja se u odsutnosti muža priučila vinogradarstvu; posjed s plemenitim sortama vinove loze postupno je postao najveći na Trškoj gori, a prvi su u Dolenjskoj uzgajali portugalko.

Vida Rataj u zidanici je otvorila vinoteku, koja je postala popularna destinacija za nedjeljne izlete. Vinogradarstvom se bavila i nakon muževe smrti (1947). Godine 1977 prodala je zidanicu Krki, tovarni zdravil, koja ju je obnovila, nazvala Krkin hram i nastavila ugostiteljsku djelatnost.

I kako je danas:

Krkin hram je jedna od najatraktivnijih točaka Trške gore, prvenstveno zbog pogleda – na Novo mesto i cijelu novomešku kotlinu, na rijeku Krku, na Gorjance i na Kočevski rog.