Dvorac Otočec
Andreja Leški: Dragocjenost trenutka kada si dopustiš zastati i poslušati sebe
Nakon završetka iznimne sportske karijere, olimpijska pobjednica u judu Andreja Leški priuštila si je kraći odmor u Dolenjskoj. Tijekom razgovora u kavani hotela Dvorac Otočec govorila je o ravnoteži, opuštanju, identitetu izvan sporta i o tome zašto će joj ovaj odmor ostati u sjećanju kao izraz profinjenosti.
Andreja, kako ste se odlučili za vikend-odmor u Dolenjskoj?
Ako budem potpuno iskrena – boravak u Dvorcu Otočec dobila sam na dar povodom završetka karijere. Neko sam vrijeme razmišljala kada bi bio pravi trenutak za to i shvatila da je zapravo idealno vrijeme upravo „sada“. Sve se dogodilo prilično spontano.
A kako ste doživjeli Dvorac Otočec i njegovu okolicu? Što vas je najviše oduševilo?
Dvorac je zaista iznimno lijep, i sam po sebi i zbog svoje okolice. Jedna od njegovih najvećih posebnosti, po mom mišljenju, jest njegov položaj – nalazi se usred rijeke i doslovno je okružen prirodom. Već kratak šetnja kroz park dvorca ili uz zelenu Krku, pa čak i pogled kroz prozor, ostavljaju snažan dojam. Osjeti se mir.
Dvorac nudi upravo ono što nam danas često nedostaje – tišinu, sporiji ritam i osjećaj da ne moraš stalno biti dostupan. Istodobno te njegova arhitektura i interijer pomalo vraćaju u prošlost, što ima poseban šarm.
Kao vrhunska sportašica godinama ste morali mnogo pažnje posvećivati prehrani. Znate li se danas, tijekom ovakvih odmora, jednostavno prepustiti trenutnim željama?
Istina je, sportaši su u pravilu vrlo disciplinirani, ali ja sam uvijek zagovarala zdravu ravnotežu. Nijedna krajnost nije dobra – ni pretjerano ograničavanje ni stalno provjeravanje svake kalorije. Ja se s prehranom nikada nisam susretala na takav način. I tijekom treninga dopuštala sam si birati hranu koju volim i povremeno si malo ugoditi.
Ovdje, na Otočcu, sve je to još jednostavnije – vaša je kuhinja zaista na vrlo visokoj razini, a obroci su promišljeni i uravnoteženi, pa uopće nema osjećaja da sve moraš stalno kontrolirati.
Judo zahtijeva veliku koncentraciju i prisutnost u trenutku. Kako vi doživljavate važnost usporavanja i odmaka od svakodnevice?
U tako intenzivnom ritmu kakav žive sportaši, nužno je znati uravnotežiti napor s trenucima smirenja. Odmak, opuštanje, svjesna stanka – sve je to iznimno važno. Mjesta poput Otočca pritom imaju posebnu ulogu. Ovdje se doista možeš isključiti, pa i od interneta i stalne dostupnosti. Došla sam s namjerom da se opustim i razbistrim misli. Mnogo šetnji, duboko disanje, manje vremena na telefonu – i moram priznati da mi zasad prilično dobro uspijeva.
"Usporavanje nije luksuz. Ono je preduvjet da dugoročno možeš izdržati."
Imate li neki osobni ritual opuštanja koji vam pomaže pronaći unutarnji mir?
Možda ne baš svaki dan, ali vrlo često mi pomaže pisanje. Zapisati svoje misli, osjećaje i ono što se događa u meni – ne nužno u obliku klasičnog dnevnika, nego više radi rasterećenja. A priroda je ono što me uvijek ponovno prizemlji, u svakom smislu.
Kada ste najavili završetak natjecateljske karijere, rekli ste da sportska karijera jednom završi, ali čovjek mora ostati. Što danas, s određenim odmakom, najviše definira Andreju Leški?
To je vrlo identitetsko pitanje kojim se bavim već više od godinu dana. Uvijek iznova dolazim do zaključka da me najviše definiraju znatiželja, upornost i želja za učenjem. Natjecateljski sam nastrojena, ali to nije ograničeno samo na sport. Zanimaju me različite stvari – glazba, umjetnost, ljudi, život općenito. Uvijek tražim prilike za učenje i uživanje u trenutku.
To sam pokušavala zadržati i tijekom karijere, iako tada za druge stvari ponekad gotovo da nije bilo ni prostora ni vremena. Mislim ipak da sam, kroz studij, posao i kontakte izvan sporta, uspjela – barem mislim da jesam – sačuvati sebe i svoju srž.
Kada biste ovaj odmor u Dvorcu Otočec morali opisati jednom riječju – koja bi to riječ bila?
Profinjenost. Sve je vrlo promišljeno – od ambijenta i dekora do osjećaja da si doista dio priče dvorca.